MIŠO MAUNAGA: OD ZABAVNJAKA DO NEPOPRAVLJIVOG NARODNJAKA

35437_1405798479475_5328263_n

Iako je bio zabavnjak u duši, koji se u ranoj mladosti nije mogao zamisliti u ulozi pjevača narodne muzike, prst sudbine je uredio da Mišo Maunga, ipak, ispjeva neke od najljepših pjesama, a poziv pjevača obilježi njegov život i radni vijek. I dok je slušao Stounse i Kokera, odlazak na služenje vojnog roka u Vršac 1968. godine, bio je taj prst sudbine kojim će narodna muzika svakako dobiti puno više nego što bi eventualni zabavnjaci dobili.

pizap (65)

– Na odluženju vojnog roka, u Vršcu, počeo sam pjevati. Naravno, narodnjake, šta drugo u to vrijeme – s osmijehom na licu se prisjeća naš sagovornik Maunaga i nastvalja:

– Vojni rok mi je zbog pjesme i aktivnosti u muzičkom klubu prošao jako lijepo, a pored muzike igrao sam i fudbal za tim garnizona. Muzika me ponijela, tako da sam po dolasku iz vojske počeo aktivnije da se bavim pjevanjem. Prvi korak nakon JNA bilo je sarajevsko Kulturno-umjetničko društvo “Ivo Lola Ribar”, a 1973. godine desio se i moj prvi, zvanični ulazak u kafanu, “školu” bez koje nijedan pjevač nije mogao. Ili nije mogao. Ona je bila uslov, ulaznica, preporuka…Ko bi prošao “sud kafane” – taj je mogao razmišljati o estradnoj karijeri kakva se podrazumijevala. Tu “potvrdu”, naravno, ja sam dobio. Nakon toga je uslijedila saradnja sa tadašnjom televizijom Sarajevo, a 1975. godine snimio sam prve arhivske snimke za Radio Sarajevo – priča Mišo, dodajući da je i pored toga, tek četiri godine kasnije snimio svoju prvu singl ploču. Učesnik je velikog broja festivalskih takmičenja i dobitnik isto toliko nagrada i priznanja.

Picture 1189
Mišo i Siniša Kajmaković

-Za razliku od današnjih vremena, tada nije bilo lako doći do prve ploče, napominje naš sagovornik koji je imao sreću i privilegiju da snima, stvara i nastupa u vrijeme ekspanzije i pravog procvata, da ne kažemo renesanse u narodnoj, odnosno novokomponovanoj muzici, rame uz rame s najboljim i najpopularnijim kolegama tog vremena.

– Do danas sam snimio petnaest albuma i zadovoljan sam svojim diskografskim učinkom. Možda je moglo i više, ali nisam želio snimati koješta. U današnje vrijeme pogotovo. Snimam rijetko, ali isključivo ono što smatram da je kvalitetno i što će ljubitelji prave muzike cijeniti. Ne podržavam pravac kojim ide narodna muzika sve ove godine. Ne mogu da shvatim da smo kao društvo prihvatili to smeće od muzike koje ništa ne vrijedi – smatra Maunaga.

Picture 101
Mišo i Dragana Musladin: Dogovori uoči emisije

– Prvi razlog je što, da budemo realni, nema toliko posla kao ranije, a drugi je što ne želim da pjevam svugdje i po svaku cijenu. Uživam u penzionerskim danima, sa suprugom putujem i obilazim djecu i unučad na koju sam više nego ponosan. Kod kuće uvijek imam nekog posla, posebno u jesen kada pečem svoju domaću rakiju od kruške, jabuke i šljive. Imam veliki krug svojih prijatelja, uživam u društvu i ponekoj čašici uz kafu i cigaretu, evociramo uspomene i dogodovštine kojih je, moram priznati, bilo ko zna koliko. Pored toga, zanimam se fudbalom jer sam veliki zaljubljenik “bubamare”. Nekada je to bio “Željo”, a danas “Slavija” – dodaje Maunga koji je nekada i sam igrao fudbal, odnosno pjevačku ekipu “Estrade” iz Sarajeva.

Fotografija korisnika/ce Tomislav Sara Sarić.

kitic i maunaga
Stari drugari: Mišo i Mile Kitić
Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail
FacebookTwitterGoogle+WhatsAppOutlook.com